IPARD-like 2 šansa za povećanje vrijednosti poljoprivredne proizvodnje

By at March 10, 2016 11:36
Filed Under:

O IPARDLike2 programu bespovratne podrške poljoprivrednim proizvođačima u intervjuu Dnevnim novinama govorio je Blagota Radulović, generalni direktor Direktorata za plaćanje Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Bespovratna podrška poljoprivrednim proizvođačima u Crnoj Gori omogućena je kroz sedmi u nizu projekata kojima se nastoji povećati konkurentnost u ovoj oblasti.

Šta je IPARD-like 2 projekat?

Radulović: IPARD-like 2 je noviji j avni poziv za bespovratnu podršku poljoprivrednim proizvođačima u Crnoj Gori. Ovo je sedmi u nizu projekata koncipiranih da unaprijede poljoprivrednu proizvodnju u Crnoj Gori i stvore što više konkurentnih proizvođača. Prethodnih pet MIDAS poziva i IPARD-like 1 bili su namijenjeni uglavnom rastu i jačanju primarne poljoprivredne proizvodnje. Podrška u iznosu od 50 odsto investicije bila je značajna našim poljoprivrednicima. O tome svjedoči njihovo veliko interesovanje, kao i rezultati postignuti realizacijom podržanih projekata. Uspjeli smo da povećamo stočni fond i površine pod zasadima, da modernizujemo proizvodnju, uvedemo EU standarde proizvodnje i zaštite životne sredine, edukujemo poljoprivredne proizvođače. Stvorena je osnova da se krene korak naprijed, u jačanje prerade. IPARDlike 2 namijenjen je upravo prerađivačkom sektoru.

Koliko novca će biti na raspolaganju prerađivačima?

Radulović: Za bespovratnu podršku proizvođačima kroz IPARD-like 2 biće na raspolaganju 5,2 miliona eura, što je više od 10 miliona eura investicija u sektor prerade hrane u Crnoj Gori. Projekat će realizovati Ministarstvo, odnosno Direktorat za plaćanje, u saradnji sa Svjetskom bankom, a pod kontrolom revizora iz EK. Novac je obezbijeđen prije svega zbog postignutih dobrih rezultata u oblastipoljoprivrede. Naši partneri iz EU i Svjetske banke odobrili su za crnogorsku poljoprivredu tzv. povjerenički fond.

Ko može da se prijavi za podršku kroz IPARD-like 2 poziv?

Radulović: S obzirom da je poziv namijenjen prerađivačima u oblasti poljoprivrede, mogu se javiti sva pravna lica ili preduzetnici koji su upisani u CRPS, kao i registre Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, kao i Ministarstva zdravlja, u zavisnosti o kom sektoru proizvodnje je riječ.

Koji sektori su prepoznati pozivom?

Radulović: Podržavaće se prerađivači hrane životinjskog i biljnog porijekla, odnosno kako se definišu u administrativnom smislu, subjekti u poslovanju hranom životinjskog porijekla, kao i biljnog porijekla. To su sektori prerade mlijeka (proizvodnja sireva, jogurta, kajmaka i drugih), prerade mesa (sušenje mesa, pršute, kobasice, konzervirane mesne prerađevine...); zatim sektori ribarstva i akvakulture, prerade voća i povrća, prerade maslina i proizvodnje maslinovog ulj a, prerade grožđa i proizvodnje vina, prerade ljekovitog, šumskog i aromatičnog bilja.

Da li Vam je poznato u šta žele da ulažu prerađivači hrane u CG?

Radulović: Rekao bih da nijesu u pitanju želje, već potrebe. Kroz proces kategorizacije objekata koji posluju sa hranom, kako se prerađivači nazivaju u skladu sa propisima, stvorili smo jasnu sliku o tome u šta je potrebno da ulažu kako bi unaprijedili standarde proizvodnje. Kategorizacija je bila osnov za objavljivanje IPARD like 2 poziva. Osim mogućnosti podizanja standarda proizvodnje, ovaj poziv će omogućiti prerađivačima i povećanje kapaciteta same prerade.

Šta je zapravo kategorizacija objekata?

Radulović: Kategorizacija objekata u kojima se proizvodi hrana podrazumijevala je proceduru procjene stanja u tim objektima i trenutno odstupanje od nacionalnih i EU standarda. Objekti su svrstani u jednu od tri kategorije: Kategorij a I su obj ekti koj i su u skladu sa zahtjevima EU. Kategorija II su objekti u kojima j e otkrivena neusaglašenost od manjeg značaja i čije otklanjanje zahtijeva kraći vremenski period, dok su u III kategorij i oni obj ekti u kojima je otkrivena znatnija neusaglašenost za čije je otklanjanje potreban duži period. Kroz IPARD-like 2 daje se mogućnost subjektima u poslovanju hranom da na osnovu urađene kategorizacije pripreme planove unapređenj a kako bi iz niže prešli u višu kategoriju. Investicije koje budu išle u pravcu rješavanja evidentiranih neusklađenosti u pogledu kategorizacije imaće više šansi da dobiju podršku.

Koji su uslovi i kriterijumi za dobijanje podrške?

Radulović: Kriterijumi prihvatljivosti za korisnike i za investicije detaljno su propisani Operativnim priručnikom za grantove koji se nalazi na sajtu Ministarstva. Kriterijume smo pražljivo odabrali i propisali. Cilj je da se nivo proizvodnje hrane podigne ljestvicu više u smislu standarda zaštite životne sredine, dobrobiti životinja, bezbjednosti hrane i veterinarskog javnog zdravlja. Na taj način proizvođači će biti spremniji za naredni IPARD program trošenja sredstava EU, gdje će investicije biti još veće i ozbilnije. Takođe, svi korisnici moraju poštovati nacionalno zakonodavstvo u pogledu pribavljanja potrebne dokumentacije za izvođenje građevinskih radova (urbanističko-tehničkih uslova, građevinske dozvole, u fazi apliciranja za odobrenje projekta i upotrebne dozvole u fazi odobrenja plaćanja). Shodno tome, navedeni kriterijumi prihvatljivosti su minimalni uslovi koje korisnik mora da ispuni da bi dobio sredstva bespovratne podrške.

Koliko iznosi podrška?

Radulović: Bespovratna podrška iznosi 50 odsto neto investicije koja može biti u rasponu od 25.000-250.000 eura. Smatramo da je to opseg koji može zadovoljiti potrebe svih poljoprivrednih proizvođača u sektoru prerade.

To nijesu male sume

S obzirom da novac dajete nakon uspješne realizacije investicije, da li uspjehu projekta prijeti generalno slab pristup povoljnim kreditnim sredstvima u Crnoj Gori?

Radulović: U pravu ste, početni kapital jeste veliki izazov za potencijalne korisnike ovog projekta. Uspješnost ovog poziva, stoga, ne zavisi samo od Ministarstva i korisnika, već više faktora. Ovo je timski poduhvat koji zahtijeva uključenje kreditnih institucija, Investiciono-razvojnog fonda, komercijalnih banaka, lokalnih samouprava, tehničkih tijela, ali i svih institucija koje su zadužene za izdavanje dokumentacije. Zato ovom prilikom molim sve da se aktivno uključe i daju svoj doprinos jačanju prerađivačkih kapaciteta, od čega će svi i imati koristi. Napominjem, da je ovo samo uvod u IPARD program, koji je vrijedan cca 54 miliona EUR, i da će absorpciona moć privatnog sektora u vidu povlačenja IPARD sredstava zavisiti od svih gore navedenih aktera.

Očekujete li dobar odziv prerađivača, kao što je to bio slučaj sa prethodnim pozivima za primarnu proizvodnju?

Radulović: Zaposleni u Direktoratu za IPARD plaćanje daće maksimalan doprinos da pomognemo korisnicima da pripreme dokumentaciju za apliciranje. Pomoći ćemo u mjeri koja neće ugroziti procedure. Održaćemo prezentacije, odnosno info-radionice na kojima će korisnici biti u prilici da otklone sve eventualne nejasnoće vezane za pripremu dokumentacije. Rok za predaju zahtjeva je 1. april 31. maj. To je dovoljan period da se svi zainteresovani upoznaju sa pravilima poziva i pripreme potrebnu dokumentaciju za apliciranje.

Temelji za buduće projekte finansirane iz EU fondova

Čini se da je objavljivanje ovog poziva bilo vrlo zahtjevno, da je obavljeno u veoma kratkom roku. Da li se može reći da su postavljeni dobri temelji za buduće projekte i trošenje novca iz EU fondova?

Radulović: Objavljivanje IPARD-like 2 poziva smatramo još jednim uspjehom Ministarstva poljoprivrede. Pripreme za javni poziv traju gotovo dvije godine. Na sastanku sa evropskim komesarom za poljoprivredu u februaru 2013. godine Ministar Ivanović preuzelo je rizik da do kraja jula iste godine dostavimo Akreditacioni paket za Direktorat za plaćanje. Uspjeli smo da to postignemo u obećanom roku. Dodatno, uspostavili smo sve strukture u Direktoratu za plaćanje, sproveli obuku zaposlenih, izradili odgovarajuće procedure, imali dvije revizije i predali zahtjev za akreditaciju Direktorata za plaćanja. Kao rezultat tih napora, obezbijedili smo novac za bespovratnu podršku. Realizacija IPARD-like 2 poziva biće dobra priprema za isti vid podrške kroz klasični IPARD koji će Ministarstvo objaviti početkom 2017.

 

Edukacijom poljoprivrednih proizvođača do rezultata u politici kvaliteta

By at March 03, 2016 13:46
Filed Under:

Njeguška pršuta, pljevaljski sir, kolašinski sir, med i maslinovo ulje mogli bi biti među prvim crnogorskim  proizvodima koji će biti zaštićeni oznakom, prema Zakonu o oznakama porijekla, geografskim oznakama i oznakama tradicionalno garantovanih specijaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Zahvaljujući naporima Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja tokom protekle tri godine, posebno u dijelu edukacije poljoprivrednika na temu politike kvaliteta,  grupe proizvođača ovih proizvoda pripremljene su za uspostavljanje sistema zaštite.

Prema riječima savjetnice za politiku kvaliteta u Ministarstvu Merise Čekić,  proizvođačima je sada mnogo jasnije šta zaštitom svog proizvoda mogu da postignu, u smislu povećanja konkuretnosti i prihoda, pogotovo kada budu izloženi pritiscima na EU tržištu. “ Svjesni su i činjenice da je proces zaštite proizvoda vrlo složen i zahtjevan i da se ne može odraditi “preko noći”. Politika kvaliteta je jedna od prioritetnih u Ministarstvu poljoprivrede, s obzirom da je kvalitet nešto što male crnogorske proizvođače može održati u agrobiznisu na globalizovanom tržištu. Zato je Ministarstvo u prethodnom periodu aktivno radilo na motivaciji i edukaciji poljoprivrednika da podižu kvalitet i  kroz najveći oblik – zaštitu proizvoda.  Za razliku od predhodnih godina kada smo informisali sve zainteresovane, u 2015. smo radili sa formiranim grupama proizvođača (pršuta, maslinovog ulja, sira, meda i drugim). Taj pristup se pokazao efikasnim jer su pojedine grupe već pripremljene za uspostavljanje sistema zaštite”, kaže Čekić i dodaje da ulazak u sistem zaštite proizvoda ne znači samo poštovanje propisa i procedura, već je više pitanje razvoja svijesti, odnosno motivisanosti, organizovanosti proizvođača i brzine usvajanja novih znanja. 

Čekić ističe da je za zaštitu nekog proizvoda potrebno efikasno udruženje proizvođača istog proizvoda koji ima potencijal da nosi neku od oznaka kvaliteta. “Grupa proizvođača pokreće proceduru zaštite. Najzahtjevnije je napraviti dokument koji se naziva “proizvođačka specifikacija” u kome se do detalja opisuje proizvod i način proizvodnje. To moraju biti proizvodi koji imaju dokazanu reputaciju i istoriju, a specifičnost proizvoda mora biti uslovljena geografskim okruženjem, vještinama ili dokazanom tradicionalnom metodom proizvodnje.  Opisani kvalitet treba da se održava konstatnim i to jedan od glavnih zadataka udruženja proizvođača”, objašnjava Čekić.

Proizvođači njeguške pršute, prema riječima Čekić, najbrži su u pripremanju dokumentacije za ulazak u sistem zaštite oznakom kvaliteta. Ona je podsjetila da je neguški pršut od 2003. godine bio u sistemu geografske oznake zajednice SCG, ali da je trebalo izvršiti novu registraciju prema propisima u Crnoj Gori. “Značajnu podršku u dijelu priprema za zaštitu proizvođači njeguške pršute imali su kroz projekat Ministarstva, EBRD i UNFAO koji se odnosi na unapređenje standarda kvaliteta proizvoda od

mesa”, kaže Čekić.

“Za razliku od proizvođača pršute, proizvođači pljevaljskog sira prolaze dosta duži put.  Radili smo sa njima kroz radionice, uz podršku eksperata, ali i zasebno kada god im treba konsultacija. Smatramo da su pripremljeni u smislu dostizanja nacionalnih minimalnih standarda. Njihovi proizvodni pogoni i  kvalitet proizvoda su na zavoidnom nivou. Pljevaljski sir, što je bitno za zaštitu, ima stečenu reputaciju. Nedostaje kolektivna odlučnost i bolja kordinacija unutar udruženja proizvođača. Za sazrijevanje svijesti proizvođača i dodatnu edukaciju vrlo je važna bila stidijska posjeta kolegama u Sloveniji”, kaže Čekić. Iskustvo iz Slovenije obogatilo je i proizvođače kolašinskog lisnatog sira koji su se kasnije uključili u proces.

Pozitivno iskustvo kada je riječ o motivaciji i brzini usvajanja znanja na ovu temu, u Ministarstvu ističu pčelare, odnosno Savez pčelarskih organizacija Crne Gore. “Radimo zajedno na zaštiti meda, uz pomoć slovenačkog eksperta angažovanog kroz projekat EU. Na primjeru zaštite “slovenačkog meda” naši pčelari su se upoznali sa procedurama zaštite oznake kvaliteta. Ministarstvo nastavlja rad sa Savezom na daljoj proceduri, a pčelari predano pripremaju neophodnu dokumentaciju.

Ministarstvo je radilo individualno i sa proizvođačima maslinovog ulja. Pored proizvoda koji bi trebao i mogao da nosi oznaku kvaliteta, motiv za rad sa maslinarima bio je svakako i predhodno utvrđena značajna starost maslina i dobijanje sertifikata. Rad sa proizvođačima maslinovog ulja biće nastavljen i cilju njihove motivacije da pokrenu proceduru zaštite.

Merisa Čekić, savjetnica za politiku kvaliteta u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja

 

Kroz Agrobudžet i IPARD like 1 projekat voćari prošle godine iskoristili oko milion eura podrške

By at February 25, 2016 12:24
Filed Under:

Zainteresovani za podizanje savremenih zasada voća    

U sektor voćarstva tokom prošle godine investirana su značajna sredstva, uz podršku Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja. Kroz agrobudžetske mjere i IPARD like 1 projekat voćari su podržani sa oko 1.000.000,00€, što pokazuje da poljoprivredni proizvođači prepoznaju u voćarstvu šansu za razvoj agrobiznisa. Podrška će se nastaviti i u ovoj godini.

Ministarstvo, prepoznajući potencijale za razvoj voćarstva u Crnoj Gori, definisalo je politiku razvoja ovog sektora. Mjere podrške koncipirane su u pravcu postizanja profitabilnosti u proizvodnji, a voćarstvo je profitabilno samo ako govorimo o savremenim zasadima u kojima je tehnologija gajenja usklađena sa zahtjevima tržišta za proizvodima ekstra i prvog kvaliteta. Za podizanje savremenog voćnog zasada potrebna su značajna novčana ulaganja. Različite mjere podrške su u protekloj godini bile na raspolaganju voćarima, pa su i podršku ostvarili po više osnova.

Kroz agrobudžetsku mjeru podrške za podizanje i modernizaciju proizvodnih voćnih zasada, 246 voćara ostvarilo pravo na podršku, u ukupnom iznosu 442.591,00€. To je za 26,45% više sredstava nego što je bilo opredeljeno za tu namjenu. Osim podrške za nabavku sertifikovnog sadnog materijala, potpornih stubova za špalir, sistema za navodnjavanje „kap po kap“ i mreža za zaštitu od ptica, prošle godine se po prvi put podržavala i nabavka namjenske mehanizacije za voćarstvo. I zaista, voćari su iskoristili mogućnost da svoje ne male troškove za sadni materijal, opremu i mehanizaciju umanje za 50%. Kroz ovu mjeru je prošle godine podržano zasnivanje 85ha novih zasada voća i modernizovanje/opremanje 166 zasada.

Voćari su koristili i mogućnost da uz podršku Ministarstva preradi na porodičnim gazdinstvima za  50% umanje troškove adaptacije objekata za preradu svojih proizvoda, nabavke i ugradnje nove opreme za čuvanje, preradu, pakovanje i marketing proizvoda. Po ovom osnovu podržani su sa nešto više od 30.000,00€. Koristili su i podršku kroz IPARD-like 1 projekat za podršku investicijama u poljoprivredna gazdinstva, gdje je ukupna podrška iznosila više od 400.000,00€. Posebno treba istaći činjenicu da naši voćari sve više prepoznaju značaj organske proizvodnje, koja se podržava dodatno kroz poseban program. Trenutno je u sistemu organske proizvodnje 167 voćara, od kojih 37 ima sertifikat, dok su ostali u prelaznom periodu. Kroz program podrške organskoj proizvodnji, voćari su subvencionisani u iznosu od 120.650,00€.

Ministarstvo je posebnu pažnju posvetilo i edukaciji voćara. Smatramo posebno značajnim studijsko putovanje u Poljsku za mlade voćare iz svih krajeva Crne Gore. To je bila prilika da se upoznaju sa radom njihovih kolega u EU, zahtjevima tržista, preduzetništvom u ruralnim sredinama i prednostima udruživanja koje njenim članovima donose velike olakšice i benefite u radu.

I u ovoj godini Ministarstvo će nastaviti sa istim tempom podrške voćarima. Podržaćemo podizanje i modernizaciju voćnih zasada za šta je opredeljeno 350.000,00€. Podržaćemo i nabavku opreme za preradu u cilju jačanja prerađivačkog sektora. Podrška ove godine ima i novinu, a to su subvencije po hektaru za višegodišnje zasade, što je mjera koncipirana u cilju postepenog prilagođavanja načina plaćanja u EU. Radićemo na jačanju udruživanja proizvođača i edukaciji. Voćari treba da nastave da rade vrijedno, a primjena agrotehničkih mjera i savremenih standarda mora postati praksa. Činjenica je i da na tržištu neće moći sami da opstanu zato se moraju udruživati u kooperative, udruženja, proizvođačke organizacije. Na taj način će smanjiti troškove inputa ali i zajednički izaći pred trgovce i nakupce koji još uvijek u dobroj mjeri diktiraju cijene proizvoda.

Amra Šabanić, savjetnik za voćarstvo u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja

 

MASLINARSTVO

By at February 25, 2016 12:08
Filed Under:

Maslinarstvo i proizvodnja maslinovog ulja u Crnoj Gori odavno su prepoznati kao oblast poljoprivredne proizvodnje koja ima perspektivu. Zahvaljujući politici

Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja tokom proteklih nekoliko godina, ali i zainteresovanosti maslinara, evidentni su pozitivni trendovi u sektoru maslinarstva – rast broja stabala na skoro pola miliona, unapređenje uzgoja, proizvodnje i standarda, rast konkuretnosti i agrobiznisa u ovoj oblasti.

Poslednjih 10 godina potrošnja maslinovog ulja u svijetu povećana je za čak 100%. Crna Gora ima odlične klimatske uslove za proizvodnju ovog sve traženijeg proizvoda, dugu tradiciju, podršku države, koja je maslinarstvo prepoznala kao sektor u kome ima još mjesta za ulaganje i napredovanje. Stoga se Ministarstvo, u saradnji sa maslinarima, već fokusiralo na projekat planskog povećanja broja stabala maslina na milion, u periodu od desetak godina. Zato će podrška kroz Agrobudžet ove godine biti usmjerena na privođenje do sada nekorištenog zemljišta poljoprivredi, kojeg ima iznad svih primorskih opština i koje je idealno za sadnju i uzgoj maslina. Konkretno, osim podrške za zasivanje novih maslinjaka, revitalizaciju postojećih,  nabavku sistema za navodnjavanje, mehanizacije i opreme, uvedene su i tri nove linije podrške. To su podrška za zasnivanje maslinjaka na nekorištenom zemljištu, za upravljanje biljnim otpadom(komina masline), kao i za podizanje podzida. Iznos podrške je gotovo udvostručen u odnosu na predhodne godine.

U cilju sređivanja stanja u sektoru maslinarstva i uvođenja EU standarda, Ministarstvo je uspostavilo Registar maslinara i proizvođača maslinovog ulja. Usvojeni su i podzakonski akti koji definišu stavljanje ulja u promet (pakovanje i označavanje) i njegova hemijska i organoleptička analiza. Očekujemo da će Parlament usvojiti i izmjene Zakona o maslinarstvu kojim će se u ovu oblast u potpunosti uvesti evropski standardi za proizvodnju i stavljanje na tržište maslinovog ulja, kada je riječ o kategorijama maslinovog ulja.

Tokom prošle godine edukacija maslinara bila je intenzivna i rezultirala je da maslinari počinju napuštati loše navike koje su dugo bile zastupljenje u našoj tradiciji i podizati standarde proizvodnje. Standradi za proizvodnju i stavljanje maslinovog ulja nijesu ništa drugo nego blagovremena i pravilna prerada plodova masline, da bi se dobio kvalitetan finalni proizvod. Moramo tražiti da finalni proizvod zadovoljav

S tim u vezi ove godine prvi put je organizovana manifestacija kojom se obilježila rana berba maslina. Cilj je bio istaći važnost branja maslina u optimalno vrijema, odnosno njihovo branje sa grana dok su zelene, i ukazati na to, da se od maslina otpalih sa grana i sakupljenih sa zemlje ne može dobiti kvalitetno ulje. Edukacija se sprovodila i kroz organizovanje radionica na temu poboljšanja kvaliteta, plasmana, zaštite geografskog porijekla, koja je za maslinare posebno interesantna nakon što su dobili rezultate mjerenja starosti stabla maslina. Oni koju su dobili sertifikate, udruženi, mogu pokrenuti proces zaštite oznakom. Osim toga 50 maslinara je imalo priliku da posjeti trodnevni, najveći regionalni sajam maslinara i uljara u Hrvatskoj, dva predstavnika udruženja završila su sedmodnevni kurs u Španiji kod Međunarodniog Savjeta za maslinu (IOC), a 4 predstavnika udruženja postali su članovi Savjetodavnog vijeća ovog Savjeta.

Takođe, mjere podrške ove godine su osim na sadnju i revitalizaciju, bile najviše usmjerene ka modernizaciji proizvodnje, odnosno nabavku mehanizacije i opreme, koja bi olakšala i standardizovala proizvodnju maslinarima. Sve zajedno dalo je pozitivne rezultate, jer je broj korisnika mjere sa prošlogodišnjih 18, uvećan na 75 maslinara, a iznos dodijeljene podrške povećan je čak 4 puta.

Ministarstvo je više nego ikad podržavalo rad udruženja, ne samo kroz pomenute edukativne aktivnosti, već i finansijski radi poboljšanja uslova njihovog rada i završetka započetih ili planiranih projekata.

U Ministarstvu očekujemo nastavak dobre saradnje sa udruženjima maslinara, jer su pred nama važni izazovi – Milion stabala maslina i Kuća maslina. Maslinari treba da nastave da sprovode  sve aktivnosti koje vode do kvalitetnog ulja: redovna agrotehnika, blagovremena berba i prerada, pravilno pakovanje i čuvanje ulja. Svi zajedno moramo još mnogo učiti, a mi u Ministarstvu ćemo se i dalje truditi da stvaramo dobru atmosforu za valorizaciju ovog prirodnog bogatsva.

 

Dubravka Radulović, savjetnica za maslinarstvo MPRR

Mit o spoljnotrgovinskom deficitu

By at August 24, 2015 11:02
Filed Under:

„Što ćemo s’ ovim deficitom? Kako da se razvijamo kad’ uvozimo ovoliko?“ dobaci neko dok sam čekao u redu da platim svježe iscijeđeni sok. I dok se miris šumskih jagoda iz Kolašina miješao sa mirisom paradajza iz Grblja pomislih da nije ni čudo da su ljudi zbunjeni kada svakog dana čitaju izjave omiljenih poljoprivrednih prozivođača pojedinih medija, komentare nevladinih organizacija i opozicionih poslanika o „strahotama“ deficita. Ali, i pored golemih kritika i ogromnih prilika koje vide u domaćoj proizvodnji svega što uvozimo, kritičari nikako da se odvaže i započnu sopstveni biznis i proizvedu po nižoj cijeni makar dio toga što uvozimo. Jer ekonomija nije glupa.

Ako je deficit tako strašan i ako od njega zavisi ekonomski razvoj, onda mora da nije postojao u godinama kada se Crna Gora brže razvijala. Mora da je tada Crna Gora imala suficit. Jer, kako bi se drugačije mogla razvijati? To je logično objašnjenje, pomislih, dok sam plaćao račun. Međutim, kada sam po dolasku u kancelariju razgrnuo paučinu sa statističkih godišnjaka poslednjih pedeset godina, podaci su neumoljivo pokazali da je od II svjetskog rata do danas Crna Gora gotovo stalno u deficitu. Bez obzira na veličinu deficita, bilo je godina u kojima se razvijala brže ili sporije. Suficit sam pronašao samo u nekoliko godina i to pod uslovom da nisam računao razmjenu roba i usluga Crne Gore i tadašnjih republika bivše Jugoslavije. Dakle, jasno je da između veličine deficita i ekonomskog rasta i razvoja nema direktne veze.

A kako uopše nastaje deficit? Juče sam za 50€ kupio paket vina i izvezao ga za Rusiju. Monstat je pažljivo zabilježio izvoz od 50€. Umjesto da uzmem novac, odlučio sam da za 50€ u Rusiji kupim kavijar koji sam prodao firmi u Crnoj Gori za 100€. Monstat je pažljivo zabilježio uvoz od 100€. Očigledno je da sam zaradio. Sada za 100€ mogu da kupim dva paketa vina, da ih ponovo izvezem za Rusiju, kupim kavijar i ponovo prodam za 200€. Ali, što ja više zarađujem izvozeći vino i prodajući kavijar, to Monstat evidentira veću razliku između izvoza i uvoza. Izgleda da ono što je dobro za mene, što predstavlja moju zaradu, nije dobro za Crnu Goru, jer predstavlja njen deficit.

Ako bismo govorili o umjetnosti, fizici ili sportu, bilo bi normalno da citiramo najbolje umjetnike, fizičare ili sportiste. Smijemo li isto učiniti i kada govorimo o ekonomij? Jedan od najvećih ekonomista svijeta - Mjuri Rotband, kazao je: “više je gluposti napisano o spoljnotrgovinskom deficitu, nego bukvalno o bilo kom drugom ekonomskom pojmu. To je prouzrokovano činjenicom da u svojim analizama ekonomisti koji su govorili o deficitu nisu uzimali pojedinačne bilanse, već su koristili zamagljujući, holistički koncept nacionalnog trgovinskog bilansa, koji nije imao nikakve veze sa pojedinačnim bilansima”. Sličnog mišljenja je bio i Ludvig Mises: „dok pojedinačni bilansi precizno govore o socijalnoj poziciji svakog pojedinca, grupni bilansi ne otkrivaju mnogo. Oni ne govore ništa o međusobnim vezama.

U javnosti se često deficit miješa sa dugom, mada su u pitanju potpuno različite kategorije. Dug pokazuje koliko nekom moramo da platimo, a deficit samo pokazuje da se više novca po osnovu uvoza roba i usluga odlilo iz Crne Gore, nego što se u istom periodu prelilo u Crnu Goru po osnovu izvoza naših roba i usluga. Kakva je korist od ovog podatka? Nikakva! Ovaj podatak ne služi ničemu. Ne postoji niti jedan proizvodjač u Crnoj Gori koji će zbog toga što postoji spoljotrgovinski deficit započeti proizvodnju bilo čega. Naprotiv, motiv za prozivodnju biće isključivo zarada. Ako napravi proizvod za kojim postoji tražnja i van Crne Gore, takav proizvođač neće izvoziti da bi smanjio spoljotrgovinski deficit, već da bi zaradio novac. S druge strane, proizvodi koji se uvoze se plaćaju. Ako uvoznik nema para ili njegovi kupci neće da kupe uvozne prozivode, neće ih ni uvoziti. U svim ovim transakcijama niko nikome ne daje ništa besplatno.

Ako je deficti bitan za Crnu Goru, zašto ne bi bio bitan za regione ili gradove unutar Crne Gore? Kakvu politiku treba da primijeni Žabljak ako ima spoljnotrgovinski deficit sa Podgoricom? Ili šta da preduzme Zabjelo, ako ima spoljnotrgovinski deficit sa Maslinama? Ili ako biznisi iz Balšićeve ulice imaju deficit u odnosu na biznise iz Hercegovačke ulice, šta da rade?

Zamislimo sada da zaustavimo uvoz. Prodavnice su prepune proizvoda napravljenih u Crnoj Gori, ali neke niko neće da kupi. A da ih kupe iz patriotizma? Ne, ekonomski patriotizam ne postoji. Niko ne daje svoj novac za nešto što mu se ne dopada. Upravo ta činjenica da kupac neće da dà novac za nešto što mu se ne sviđa, predstavlja signal vlasniku prodavnice da više ne naručuje takve proizvode, kao što proizvodi koji se uvoze i prodaju u Crnoj Gori po određenoj cijeni daju signal nekom domaćem proizvođaču da pokuša da napravi isti proizvod, približno istog kvaliteta, po nižoj cijeni. Ako to uspije, vlasnik prodavnice neće imati potrebu da takve proizvode uvozi, jer mu se više isplati da ih nabavlja po nižoj cijeni u Crnoj Gori, i tako zaradi više. To znači da ni vlasnici prodavnica nisu ekonomske patriote. Kao što svaki kupac gleda sopstveni interes i nastoji da proizvod kupi po najnižoj cijeni, tako i vlasnici prodavnica gledaju svoj interes i nastoje da proizvode nabave po najnižim cijenama. Ove signale daje tržište. Zato je ono važno. Ako ugasimo tržište, ugasili smo sistem prenosa signala! A kada nema signala, nema reakcija proizvođača.

Većina kada govori o spoljnotrgovinskom deficitu misli samo na robe. Međutim, pored švajcarske čokolade, italijanskih cipela, danskog namještaja, hrvatskog deterdženta, srbijanskog mlijeka, francuskog vina, njemačkih automobila, grčkih maslina, kineske svile, japanskih televizora, holandskog cvijeća… u crnogorski deficit ulaze i plate raznih savjetnika koji nisu iz Crne Gore. Zato naš izazov nije samo da napravimo konkurentne robe, već i usluge.

Dakle, do kada ćemo uvoziti pojedine proizvode? Sve dok ne napravimo bolje i jeftinije u Crnoj Gori. Konkurentan proizvod se ne pravi pričom i komentarima, već znanjem, vještinama, novim tehnologijama i radom. Upravo to govorim poljoprivrednim prozivođačima. Stalno ih izazivam da proizvedu najbolje mlijeko, sir, voće, povrće, vino, maslinovo ulje, med… Najbolje na svijetu! Ne zbog deficita ili suficita, već zbog njihovog profita. Jer za kvalitetnim proizvodima uvijek postoji tražnja.


 

mit o definicitu Dnevne novine.pdf (93.37 kb)

 

 

Izvor: Dnevne Novine

Produktivan vs. neproduktivan rad

By at August 06, 2015 15:12
Filed Under:

Jednom davno, živio jedan Mrav. Bio je sretan i vrijedan. Svakog dana prvi je dolazio na posao. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada bili su odlični.

Slušajući pjesmu Mrava, Stršljen - direktor firme, zaključio da se Mrav previše zabavlja, a premalo radi, jer nema šefa koji bi ga kontrolisao. Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Bubamara je odmah uspostavila evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao i sa posla, sistem prijemnih i odlaznih dokumenata, pripremila vremenske serije i grafičke prikaze. Vremenom se broj dokumenata koje je Stršljen dobijao od Bubamare povećavao, zbog čega je morao zaposliti nekog ko bi mu pripremao kratke izvještaje, jer nije imao vremena da čita sva dokumenta koja je pripremila Bubamara. Zato je zaposlio Pauka. Pauk je odmah uspostavio sistem arhiviranja, postao odgovoran za preuzimanje telefonskih poziva i pripremao skraćene izvještaje. 

A mrav? Mrav je i dalje radio. Skraćeni izvještaji koje je dostavljao Pauk bili su izvanredni. Stršljen je bio oduševljen. Počeo je da traži još uporednih studija sa grafikonima, analize trendova, itd. Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, Pauk je zaposlio Hrčka koji je dobio novi računar sa printerom.

Mrav je i dalje radio kao prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao bilo kakav računar. Nisu mu odobrili računar. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno hitno reagovati. Kreirao je novo radno mjesto - Šef službe koji će direktno nadzirati sretnog i vrijednog mrava. Na to radno mjesto zaposlio je Cvrčka. Cvrčak je odmah zamijenio namještaj u kancelariji, kupio ergonomski oblikovanu stolicu i novi računar sa ravnim, LCD ekranom.

Kako je broj računara rastao bilo je potrebno instalirati mrežni server. Cvrčak - novi šef službe shvatio je da mu je hitno potreban pomoćnik, koji je, usput rečeno, bio i njegov pomoćnik u prethodnoj firmi. Tako je zaposlio Stjenicu. Mrav je bio sve manje sretan i sve manje produktivan. Ponovo je tražio računar i ponovo ga nije dobio. Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora naručiti Studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je direktora Stršljena sa svojim predlogom. Stršljen je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio da se angažuje spocijalizovana agencija. Urađena je skupa studija i Cvrčak je počeo primjenjivati  predložene motivacione metode. Svuda je okačio motivacione plakate. Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na motivacione seminare u poznata ljetovališta.

Mrav je i dalje radio, ali sve manje voljno. Čitao je motivacione poruke na plakatima i nikako nije mogao naći nadređene kad su mu trebali. Ili nisu bili tu, ili nisu imali vremena za njega. Vrijeme je prolazilo. Direktor Stršljen je redovno dobijao perfektne izvještaje, ali su oni počeli pokazivati da firma nije više tako rentabilna kao prije. To ga je duboko zabrinulo i odmah je reagovao. Unajmio je najelitnijeg konsultanta - Sovu. Sovin zadatak bio je da izvrši analizu organizacije i poslovanja firme i predložiti rješenja da bi firma poslovala rentabilno. Nakon tri mjeseca, Sova je predala izvještaj čiji je osnovni zaključak bio da je u firmi previše zaposlenih! Direktor Stršljen je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio: MRAVA. 

Poslije nekoliko mjeseci firma je pošla u stečaj. Nije bilo više potrebe da mrava nadziru Stršljen, Bubamara, Pauk, Hrčak, Cvrčak, Stjenica i Sova.

POUKA 1: Nikada nemoj biti sretan i vrijedan mrav. Mnogo se više isplati biti nesposoban i ne raditi ništa. Nesposobnima ne trebaju nadzornici. Ako si ipak produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja. Ako pak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati raditi za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka, Stjenicu i Sovu. Ali tada nećeš moći raditi ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš se družiti sa stršljenovima, bubamarama, paucima, hrčcima, cvrčcima, stjenicama i sovama.

POUKA 2: Priča je utemeljena na univerzitetskim naučnim istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom načinu životu. Zato se nemojte ljutiti na one koji rade poput mrava. Da nema njih, ne bi bilo ni parazita!




(Ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja prof.dr Petar Ivanović nije autor priče, već je modifikovao priču nepoznatog autora kako bi ukazao na suštinu problema)

 

Nastaviti sa investiranjem u poljoprivredu, ulagati u istraživanja

By at August 04, 2015 13:13
Filed Under:

U 2014. postavili ste ambiciozne ciljeve u vezi sa podizanjem učešća poljoprivrede u BDP, smanjenju trgovinskog deficita, otvaranju novih radnih mesta i obrazovanja poljoprivrednika. Kakve ste rezultate postigli i koje dalje korake predviđate?

Postigli smo više od planiranog. Učešće poljoprivrede u BDP povećano je sa 7,4% u 2013. na 8,0% u 2014. godini. Bruto dodata vrijednost u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu veća je za 15% ili za 34,9 miliona eura. Izvoz je veći za 36,7 miliona eura ili za 58,7%. Veća je i pokrivenost uvoza izvozom za 6,8 procentnih poena - sa 13,8% koliko je iznosila 2013. povećana je na 20,6% u 2014. godini. Otvoreno je preko 700 novih radnih mjesta. Realizovali smo veoma intenzivnu edukativnu kampanju za poljoprivrednike koja je u 2014. godine obuhvatila preko 250 seminara, obuka, okruglih stolova, predavanja i više studijskih posjeta crnogorskih poljoprivrednika drugim zemljama. Kako dalje? Još bržim tempom idemo dalje, sa posebnim naglaskom na investicije, i jačanje sistema kvaliteta i sistema bezbjednosti hrane. Očekujem da će 2015. biti dominantno obojena ispunjenjem mjerila za otvaranje pregovora sa EU u poglavljima 11, 12, i 13. Rekao bih da je realno da do kraja godine otvorimo dva od tri navedena poglavlja.

Prošle godine je zabeležen dosta dobar rezultat u izvozu i ukupnoj pokrivenosti izvoza uvozom u oblasti poljoprivrede. Šta očekujete u ovoj godini i koliko je tržište Rusije bitno za ostvarivanje zacrtanih ciljeva?

Svako tržište je bitno. Međutim, naš cilj ne smije biti samo da otvorimo neko tržište, već i da na njemu ostanemo. A to se može postići samo kvalitetom i dugoročnom posvećenošću. Ova godina biće veoma izazovna za održavaje trendova postignutih u 2014. Pokazali smo da posjedujemo novi duh, sposobnost, vještine i volju da se uhvatimo u koštac sa svakim problemom. Ali, naš pravi izazov nisu problemi, već rješenja do kojih treba da dođemo. Važan dio rješenja čine investicije u poljoprivredi i izdvajanja za istraživanja.

Koliko crnogorski poljoprivredni proizvodi pronalaze put do tržišta regiona, CEFTE i EU?

Kvalitetni proizvodi pronalaze put do kupaca. Imali smo značajan rast izvoza vode od 62,4%. Proizvodi mlinske industrije već su prepoznati po dobrom kvalitetu, naročito organska žita. Povećali smo izvoz piva i vina, 7,8% i 6,3% respektivno. Polako raste izvoz sira, meda, maslinovog ulja i ljekovitog bilja. Ipak, moramo shvatiti da se u ovoj fazi razvoja crnogorske poljoprivrede veliki dio proizvodnje realizuje kroz tzv. tihi izvoz, odnosno kroz turizam. Turizam ima istu ulogu kao i izvoz.

Identifikovali ste Bliski Istok kao geografsko područje na koje je ranije Crna Gora izvozila poljoprivredne proizvode. Koliko je danas šansi da se ova tržišta povrate?

Znate, postoje dva dana u godini u kojima često boravimo, s tim da u njima ne možemo učiniti ama baš ništa. To su “juče” i “sjutra”. Zato se trudimo da za naše poljoprivrednike šanse stvaramo danas. Nadamo se da će znati da ih iskoriste, a naročito nakon što smo nedavno potpisali povoljan dugoročni kreditni aranžman sa Abu Dabi razvojnim fondom. Tržište Bliskog istoka se dosta promijenilo poslednjih decenija. Postalo je veoma zahtjevno. Probiti se na takvom tržištu svakako predstavlja veliki uspjeh.

Do koje mere je na nivou sistemskih mera i konkretnog povezivanja u Crnoj Gori prepoznat značaj simbioze poljoprivrednog sektora i turizma?

Nedovoljno. Dobra vijest je da smo pripremili IPARD program kojim je predviđeno finansiranje projekata koji mogu značajno da postaknu seoski turizam i preradu na porodičnim gazdinstvima. Time ćemo ojačati sistemski pristup. S druge strane, da bi ojačali konkretno povezivanje poljoprivrednika potrebno je promijeniti način njihovog razmišljanja. Često pominjem Nikolu Đonovića koji je 1936. godine objavio knjigu pod nazivom “Zahtjevi Crne Gore - privredni i politički” i između ostalog napisao:Rivalstvo u junaštvu i nacionalnim žrtvama, nekada tako nužno, nije ostalo bez dubokih tragova na psihu i narodni karakter. Zbog tih urođenih osobina, ljudi sa nepovjerenjem prilaze jedan drugome, odmjeravaju se, zaziru, često zavide, strahuju od prestiža drugih, radije ostaju usamljeni sa minom da im niko pod nebom nije ravan, nego što će prići saradnji i potčiniti se opštem zahtjevu i potrebi za udruživanje. Ta neudružljivost i nekomunikativnost ozbiljna je smetnja organizaciji privrednog života u ovom kraju. Taj otpor, treba da savlada organizovan rad inteligencije u tom pravcu." Ništa se na ovom svijetu ne može povezati bez ljudi. A da bi efekti povezivanje bili dugoročni i smisleni potrebno je edukovati ljude i pokazati im kako se to radi u drugim zemljama. Zato smo i ove godine nastavili sa studijskim posjetama. Naši poljoprivrednici već su boravili u Poljskoj, Austriji, Njemačkoj, Italiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Turskoj, Belgiji, itd.

Do 2013. registrovano je manje od 160 proizvođača organskih poljoprivrednih proizvoda, od toga 21 koji su dobili sertifikat.  Koliko je zahvaljujući merama Ministarstva broj ovakvih gazdinstava povećan?

Zabilježen je blagi rast broja registrovanih organskih proizvođača. Krajem 2014. u Registru se nalazilo 169 prozivođača, od čega je 30 novoregistrovanih, dok je iz registra izbrisano njih 21. Broj sertifikovanih proizvođača za prelazni period se povećao. Trenutno ih je 30 sa sertifikatom, dok ih je u 2013. godini bilo 21. Dakle, primjećujete da oni koji nisu u stanju da izdrže zahtjevne kriterijume organske proizvodnje izlaze is sistema, dok istovremeno raste interesovanje novih.

Od svih propisa EU koje Crna Gora treba da preuzme, oko 45 odsto odnosi na poljoprivredu. Koliko je to zamašan posao za vladu i ministarstvo i da li ste zadovoljni dosadašnjim progresom?

Smatram da većina u Vladi još uvijek nije svjesna obima normative koju je potrebno usvojiti u oblasti poljoprivrede. To nije mehanički posao. Od donošenja zakona mnogo je važnija njihova primjena. U prošloj godini na predlog Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, Vlada je usvojila četrnaest zakona i preko 40 podzakonskih akata. Pripremiljena su i četiri zakona koja su usvojena u ovoj godini. Pored samih zakona, prošle smo godine pripremili, a do sada i usaglasili, strategije i akcione planove za sva tri pregovaračka poglavlja, što je bio veoma zahtjevan posao. Nismo bili toliko opterećeni dinamikom, ali jesmo kvalitetom rješenja koja predlažemo. Svi zakoni dobili su zeleno svijetlo od Evropske komisije.

Gde je mesto osiguravanja planiranog ravnomernog ruralnog razvoja u kontekstu razvoja poljoprivrede (IPARD program) na agendi pregovora između Podgorice i Brisela?

Već smo poslali IPARD program u Brisel. Dokument se trenutno nalazi u fazi usaglašavanja između različitih direktorata u Evropskoj komisiji. Očekujem pozitivan odgovor, nastavak rada na akreditaciji programa i početak njegove realizacije već naredne godine. Kroz IPARD program crnogorski poljoprivrednici imaće na raspolaganju 39 miliona eura. Kako ovaj iznos predstavlja polovinu ukupnih investicija, jer bespovratna podrška iznosi do 50%, to znači da će uz pomoć IPARD programa najmanje 78 miliona eura biti investirano u crnogorsku poljoprivredu do 2020.

Koliko je Crna Gora uspela da proizvode kod kojih ima komparativne prednosti poput meda, lekovitog bilja, prerađevina od mesa, i organskih proizvoda brendira i koliko uspešno iskustvo u izvozu vina može da posluži kao lekcija za bolji plasman ovih proizvoda?

Napredujemo korak po korak. Ne možemo sve postići odjednom ili u kratkom roku. Najbolju ocjenu napretka daju ljudi koji iz susjednih država dođu u Crnu Goru i vide ono što mi ne vidimo: ostvareni napredak. Ali naravno, to ne smije da nas zadovolji. Budućnost je prostor mogućnosti i prostor naše slobode. Potrebno je mnogo rada kako bi se iskoristili potencijali za razvoj poljoprivrede, dostigli novi standardi, uvele nove tehnologije i kako bi još jače uvezali sve karike sistema. U Crnoj Gori se danas u poljoprivredi radi više nego prije dvije godine. Krupan iskorak napravili smo sa Kućom meda, otvorili smo pijacu organskih proizvoda, radimo na projektu reonizacije koji će dalje podstaći proizvodnju vina, jačamo čeme kvaliteta, započeli smo Kuću voća. Sve ovo uticaće na stvaranje brenda, ali i jačanje naše svijesti o značaju njegovog očuvanja.

Nedavno sam posjetio Novi Zeland koji izvozi preko 90% poljoprivrednih proizvoda iako poljoprivrednici ne dobijaju subvencije. Bilo je zadovoljstvo razgovarati sa poljoprivrednicima koji su veoma obrazovani i svjesni da je najvažniji brend koji imaju zapravo Novi Zeland. I svi se trude da daju svoj doprinos očuvanju ovog brenda. Ako istrajemo u borbi za kvalitet, Crna Gora može postati brend u proizvodnji hrane u ovom dijelu svijeta.

Koliko je Crna Gora pogođena velikim preusmeravanjem viškova hrane iz EU na tržišta regiona (kao posledica sankcija prema Rusiji) i koliko su crnogorski poljoprivrednici spremni za konkurenciju iz EU?

Viškovi dovode do cjenovnih poremećaja i svakako da nas pogađa talas jeftine hrane iz EU. Borimo se koliko možemo da investicijama jačamo poljoprivrne proizvođače. Ipak, realno je reći da u ovom momentu, najveći broj crnogorskih poljoprivrednika još nije spreman za konkurenciju iz EU. Zato je najveći dio naših aktivnosti usmjeren na jačanje njihove konkurentnosti. Poljoprivreda je revolucionarnija od industrije. Ljudi ne shvataju da je poljoprivreda 95% nauka a 5% rad. Kao država, napravićemo veliku grešku ako ne povećamo izdvajanja za istraživanja i razvoj, posebno u oblasti proizvodnje hrane.

U kontekstu skorog poziva za ulazak u NATO, hteli bi smo da vas pitamo kako napreduju planovi vezani na angažovanju NATO u nekim projektima u kojem bi krajnji korisnici bili poljoprivredni proizvođači (deminiranje, dekontamnacija i dr.)?

Mi smo spremni. Pripremili smo predloge projekata i poslali ih. Nadamo se i vjerujemo da će odgovor NATO biti pozitivan, i usmjeren na brže rješavanje problema koje ste naveli. U međuvremenu broj poljoprivrednih proizvoda koji su obuhvaćeni NATO kodifikacijom se povećava. Iako nisu vjerovaliu početku, sada je sve više poljoprivrednika koji u ovom sistemu prepoznaje šansu za prodaju svojih propizvoda.


Obraćanje ministra Ivanovića na konferenciji “Kvalitetom do konkuretnosti proizvoda od mesa”, održanoj u organizaciji FAO, EBRD i MPRR

By at April 22, 2015 10:21
Filed Under:

Poštovane dame i gospodo,


Dobrodošli na konferenciju “Kvalitetom do konkurentnosti proizvoda od mesa” koju su zajednički pripremili Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO), Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD), Univerzitet Donja Gorica (UDG) i Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Današnja konferencija označava početak aktivnosti na projektu “Unapređenje standarda kvaliteta proizvoda od mesa u Crnoj Gori i razmjena iskustava zemalja Zapadnog Balkana”. Cilj projekta je, uz pomoć unapređenja kvaliteta i bezbjednosti u sektoru prerade mesa u Crnoj Gori, povećati efikasnost i integraciju lanca proizvodnje hrane.

I dok oko sistema kvaliteta možemo polemisati, oko bezbjednosti hrane ne možemo. Tačno je da je danas zahtjeve bezbjednosti hrane mnogo teže zadovoljiti iz razloga što su promijenjene navike u ishrani; razvijen urbani stil života; proces proizvodnje, čuvanja, transporta i distribucije postao je složeniji; povećan je broj starijih osoba i osoba sa kompromitovanim imunitetom; a kolektivna ishrana i ishrana za osjetljive grupe zahtijevaju novi pristup proizvodnji hrane. No, i pored toga, naš prioritet mora biti proizvodnja bezbjedne hrane. Bili smo odlučni u borbi protiv aflatoksina, Q-groznice, plavog jezika, bjesnila,... Ali, moramo se još odlučnije boriti zajedno, sa sviješću da je bezbjednost hrane važnija od profita. Još više napora mora biti uloženo u edukaciju proizvođača i potrošača. I još oštrije moraju biti kazne za prekršioce, jer vinobran u mesu nije bolest, nego podvala. Građanima Crne Gore mora biti ponuđena bezbjedna hrana.

Drugi aspekt, koji nas je okupio oko projekta, odnosi se na kvalitet. Kvalitet nikada nije slučajnost; on je rezultat visokih ciljeva, iskrenog nastojanja, pametnog usmjeravanja i vješte primjene; on znači mudar izbor među mnogim mogućnostima.[1] Proizvođači i potrošači u Crnoj Gori imaju brojne mogućnosti. I jedni i drugi svakodnevno donose odluke i biraju. A svaka donesena odluka ima svoje kratkoročne i dugoročne posljedice. Pogrešno opredjeljenje proizvođača čini ih manje konkurentnim, dok pogrešne odluke potrošača utiču na njihovo zdravlje. Zato je ključni element koji spaja prozivođače i potrošače: kvalitet.

Liberalizacija globalne trgovine i rastući zahtjevi potrošača da cijena hrane bude prihvatljiva, a da istovremeno hrana bude zdrava, ukusna i sigurna, te da se prilikom proizvodnje hrane vodi računa o zdravlju životinja i zaštiti životne sredine, vrše pritisak na lanac proizvodnje hrane i proizvođače među kojima konkurencija neprestano jača. Upravo će konkurentnost u proizvodnji hrane sve više zavisiti od mogućnosti da se pribave pouzdani i sigurni inputi za preradu. Za razliku od tržišta oslonjenih na količini, na kojima, da bi prodali sve što proizvedu, proizvođači dobijaju značajne subvencije, tržišta oslonjena na kvalitet mnogo više zavise od rastućih želja kupaca.

Znam da se, ponekad i na silu, u Crnoj Gori vode polemike oko poljoprivrede i tržišta, kritikuje liberalna ekonomija i u zanosu veliča uloga subvencija. Zamislimo da je Crna Gora danas članica EU. Šta nama znači tržište od 500 miliona ljudi? Da li takvo tržište predstavlja šansu, izazov ili prejaku konkurenciju? Da li je isto proizvesti hranu za 600 hiljada ili za 500 miliona ljudi? Gdje je lakše opstati kao proizvođač? Na kom tržištu potrošači imaju veći izbor?

Nije tajna da će na tržištu opstati proizvođači i proizvodi koji posjeduju sposobnost kontinuiranog i brzog prilagođavanja uslovima koji se stalno mijenjaju. Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prepoznalo je značaj stalnog unapređivanja kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Strategija razvoja ruralnih područja 2015-20 upravo stavlja naglasak na kvalitet i poštovanje principa multifunkcionalnosti poljoprivrede. Jedan od principa je očuvanje tradicije i kulturnog nasljeđa u ruralnim područjima. Ovo je moguće postići integrisanjem poljoprivrednih proizvoda kroz različite sisteme kvaliteta.

Geografsko obilježje, porijeklo proizvoda, tradicionalni metodi proizvodnje, specifičnost i inovacije u  proizvodnji, ne samo da predstavljaju jedinstvenu mogućnost za poljoprivredne proizvođače Crne Gore da opstanu na velikom tržištu EU, već i da sačuvaju autentičnost svojih proizvoda i metoda proizvodnje, doprinesu prepoznatljivosti krajeva iz kojih potiču, dodaju vrijednost svojim proizvodima, sačuvaju način proizvodnje i svoje proizvode od zloupotreba i imitacija.

Ministarstvo poljoprivrede pruža konkretnu podršku jačanju kvaliteta. Podsjetiću, podržavamo izdig na katune kako bi kvalitet mesa i mlijeka bio bolji; tov junadi iz sopstvene proizvodnje; kvalitet u proizvodnji mlijeka (gdje pored 6 centi osnovne premije, proizvođači mlijeka ekstra-klase ostvaruju dodatnih 3 centa za kvalitet); podržavamo šeme kvaliteta; očuvanje domaćih autohtonih rasa; diverzifikaciju rizika u ruralnim područjima; preradu na sopstvenom domaćinstvu; itd. Značajno smo poporavili kvalitet svih registara, podržali razvoj kozarstva i nabavku kvalitetnog genetskog sjemena za reprodukciju krupne stoke. U saradnji sa partnerima iz EU nastojimo da uvedemo sistem sledljivosti u stočarstvu i riješimo problem tretmana otpada životinjskog porijekla. Na putu smo i da riješimo pitanje prozivodnje stočne hrane u Crnoj Gori. Obezbijedili smo značajna finansijska sredstva koja će biti usmjerena na projekte kod kojih je akcenat upravo na kvalitetu finalnih proizvoda. U regulatornom smislu, uspostavili smo sisteme kvaliteta koji su usaglašeni sa propisima EU. Preduzeli smo korake kako bi zaštitili proizvode koji će postati prepoznatljivi i van granica Crne Gore. Za sada je fokus na siru, pršutu i medu. Međutim, veliki je broj poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji imaju potencijal da uđu u različite sisteme kvaliteta.

Razvoj crnogorske industrije mesnih prerađevina bio je prilično dinamičan u posljednjih 10 godina. Realizovane su značajne investicije u savremene objekte, opremu za klanje i preradu mesa. Sanitarno-ekološki uslovi su dobri i ovi pogoni mogu da zadovolje potrebe lokalnog tržišta. Svinjsko i živinsko meso pretežno se nabavlja iz uvoza, dok su goveđe i jagnjeće meso u značajnoj mjeri sa domaćeg tržišta. Tokom 2013. zabilježen je porast proizvodnje mesa i mesnih prerađevina od oko 3,5% u odnosu na prethodne godine. Ukupna proizvodnja mesa u CG iznosi oko 17.110 t godišnje i pokriva oko 40% ukupne potrošnje. U potrošnji mesa dominira svinjsko meso, pri čemu se svega 13% pokriva iz domaće proizvodnje. Tradicionalna proizvodnja pršuta važan je dio crnogorskog sektora za preradu mesa koji dostiže godišnju proizvodnju od oko 5.000 t. Raste izvoz u susjedne zemlje i tzv. “tihi izvoz” kroz turizam.

Potencijal za podizanje kvaliteta postoji i u sektoru mlijeka, posebno u dijelu prerade. Prosječna godišnja proizvodnja mlijeka u posljednjih deset godina iznosi 170 miliona l. Od ukupno proizvedene količine, 95% čini kravlje mlijeko, od čega se otkupi i preradi između 11-16%, dok se preostale količine prerađuju na porodičnim gazdinstvima i dalje plasiraju na tržište, troše u domaćinstvu ili koriste za ishranu teladi. Hemijski kvalitet otkupljenog mlijeka u Crnoj Gori je veoma dobar. Međutim, higijenski kvalitet mora biti unaprijeđen. Od strane proizvođača pokrenuta je inicijativa za utvđivanje oznake porijekla “Pljevaljskog sira”. MPRR i USAID finansijski su podržali izradu specifikacije proizvoda koja je neophodna u procesu registracije oznake ovog proizvoda.

Kvalitet se gradi, i za to su potrebni vrijeme i inicijativa, jer od samih proizvođača zavisi koji će proizvod ući u postupak zaštite. Mnoga područja u Crnoj Gori poznata su po nekom od proizvoda koji imaju jedinstvenu recepturu. Svaki od njih oslikava tradiciju, iskustvo i običaje. Daleko smo od Hrvatske koja ima 13 ili Slovenije koja ima 27 zaštićenih prozivoda. Još dalje od Španije koja ima 182, Portugala koji ima 260 i Italije koja je sa 275 zaštićenih proizvoda lider u EU. Ali, svaki put započinje prvim korakom. Zato nije dovoljno da radimo najbolje, već da znamo što radimo.

Razvoj crnogorske poljoprivrede zavisiće od naše dugoročne spremnosti da prihvatimo nova znanja i razvojnu filozofiju. Znamo da je učešće nauke u savremenoj poljoprivredi 95%, dok je učešće rada svega 5%. Zato su naša očekivanja od ovog projekta da se u prsotrou od 95% fokusira na konkretno i ono što daje rezultat. Ako se rezultati projekta svedu na opisivanje i analizu postojećeg stanja, onda ćemo uhvatiti još jedan deskriptivni krug od kojeg nećemo imati velike koristi. Ako pak, rezultati projekta budu konkretan iskorak naprijed po pitanju jačanja kvaliteta u preradi mesa, onda je današnja konferencija dobra investicija.

 

Učesnicima konferencije želim uspješan rad, a učesnicima projekta konkretne rezultate.

 

Hvala.

 



[1] William Foster


Minister Ivanovic Openning remarks 21.04.2015.pdf (494.68 kb)

Intervju ministra Ivanovića za njemački list Die Welt am Sontag

By at January 27, 2015 09:50
Filed Under:

Raste interesovanje investitora za poljoprivredu


U Crnoj Gori ima mnogo poljoprivrednog zemljišta koje se ne obrađuje, tako da svaka parcela koja se preda u ruke nekom ko hoće da radi, da obrađuje zemlju, predstavlja pobjedu nad birokratama koji su svojim neradom sprečavali preduzetnike.

Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja nedavno je u sedištu Evropske unije predstavilo programa. Među najznačajnijim vrijednostima kojima je Ministarstvo posvećeno, a koje su prikazane u Briselu je prelazak sa koncepta socio-poljoprivredne politike na koncept koji se zasniva na agro-biznisu. „Uz naporan rad i veliku posvećenost, smatram da poljoprivreda može biti profitabilna. Pored toga, nastojimo da osavremenimo proizvodnju uvođenjem novih tehnologija. Primijenom novih tehnologija, inovacija, najsavremenijih znanja i vještina u poljoprivredi možemo stvoriti značajnu dodatu vrijednost i kreirati osnov za zaradu i nove investicije. Takođe, nastojimo da ojačamo sistem bezbjednosti hrane, stvorimo uslove za povratak mladih na selo i intenzivnije povežemo poljoprivredu sa turizmom i osiguranjem, kaže Petar Ivanović, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja, i dodaje: „Pomaci su vidljivi i mjerljivi - raste broj zaposlenih u poljoprivredi, povećavaju se investicije, povećavaju se površine pod zasadima, uvećava se stočni fond, mladi sve više pričaju o poljoprivredi kao šansi za biznis, raste povezanost sa turizmom i osiguranjem...”

Da li to znači zaokret u odnosu na agrarnu politiku iz prošlosti?

Ne. Smatram da je u pitanju logična faza procesa. Prisjetimo se da se tokom perioda industrijalizacije veliki broj poljoprivrednka preselio u gradove. Bilo je potrebno obezbijediti nedostajuću radnu snagu u fabrikama. Međutim, raspad bivše Jugoslavije i kolaps pojedinih industrija, a djelimično i uvođenja novih tehnologija, doprinijeli su stvaranju viška zaposlenih u industriji. Tu fazu procesa obilježile su politike koje su podsticale ljude da se vrate selu i koje su se bazirale na socijalnoj komponenti. U međuvremenu, stvorila se polarizacija između onih koji su se posvetili poljoprivredi i uvećali svoja gazdinstva i onih koji nemaju namjeru da se ozbiljnije bave poljoprivredom, već to što stvaraju prevashodno troše na svojim gazdinstvima. Otuda je obilježje sadašnje faze fokusiranje na robne poljoprivredne proizvođače, odnosno na politike koje će im pomoći da postanu konkurentni. A tu je logika drugačija.

Koji su konretni ciljevi koje želite da postignete u 2014. godini?

Nastojimo da vodimo politike, mjere, inicijative i aktivnosti koje će doprinijeti kreiranju novih radnih mjesta, većoj proizvodnji, većem učešću poljoprivrede u BDP-u, smanjenju spoljnotrgovinskog deficita, smanjenju sive ekonomije i boljoj edukaciji poljoprivrednih proizvođača. Konkretno, ciljevi u 2014. godini su: 500 novih radnih mjesta, rast poljoprivredne proizvodnje za dva procentna poena, smanjenje deficita poljoprivrednih proizvoda za dva procentna poena, smanjenje sive ekonomije u oblasti poljoprivrede za pet procentnih poena i realizacija najmanje pet edukativnih kampanja.

Može li agrarni biznis u Crnoj Gori biti profitabilan?

Naravno. Imamo dobru klimu, zemljište odličnog kvaliteta, vodne potencijale za navodnjavanje i, što je veoma važno, tržište. Iz godine u godine u godinu raste broj turista. Ove godine očekujemo 1,5 miliona turista. Dodatno, u svijetu raste tražnja za organskim proizvodima. Ako poljoprivrednici ne budu razmišljali o profitu, neće ga ostvariti. Ako budu stalno čekali nekoga iz države da im da novac, propuštaće prilike. Ivo Andrić je kazao: čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga posmatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno. Vjerujem da je poljoprivreda koja se zasniva na besplatnim davanjima prošlost. Jednostavno moramo razmišljati o investicijama i zaradi.

Ipak država daje subvencije za poljoprivrednu proizvodnju. Kolike su i u koje oblasti odlaze?

Da, daje ih s namjerom da podstaknemo ili dodatno razvijemo pojedine sektore poljoprivrede koji sada nisi konkurentni. Sve mjere podrške utvrđuju se Agrobudžetom koji smo ove godine usvojili u januaru. Prije dvije godine Agrobudžet je usvojen u junu, a prošle godine početkom aprila. Ističem dinamiku usvajanja mjera podrške jer je ona veoma bitna za poljoprivredne prozivođače kako bi mogli na vrijeme da planiraju. Mjere podrške su raznovrsne. Premije u govedarstvu iznose 70€ po grlu, u ovčarstvu i kozarstvu 8€ po grlu, dok je premija za organizvoani tov junadi, bikova i volova 120€ po grlu. U oblasti mljekarstva, osnovna premija je 0,065€. Na ovaj iznos dodaje se 0,01€ za predate količine preko 5.000 litara, kao i dodatnih 0,01€ za mlijeko ekstra i prve klase. To znači da ukupna premija za mlijeko dostiže i 8,5 euro-centi. U oblasti ratarstva podrška merkantilnoj proizvodnji iznosi 160€/ha, dok za krmno bilje iznosi 150€/ha. Podrška sjemenskoj proizvodnji krompira iznosi 700€/ha, a za žitarice 300€/ha. Takođe, sa 50.000€ podržavamo prozivdnju duvana, sa 150.000 € razvoj pčelarstva, sa 200.000€ dajemo podršku osiguranju u oblasti poljoprivrede. Vinogradarstvo podržavamo sa 300.000€, voćarstvo sa 400.000€, povrtarstvo sa 200.000€, maslinarstvo sa 100.000€, itd.

Početkom maja Ministarstvo poljoprivrede objavilo je poziv za dodelu podrške investicijama u preradu na porodičnim gazdinstvima. Kolika su to sredstva, ima li zainteresovanih i šta se time želi postići?

Značajno smo povećali transparentnost upotrebe sredstava iz Agrobudžeta. Po prvi put, prošle godine krenuli smo sa javnim oglašavanjem, odnosno javnim poziva za pojedine mjere. Imali smo ukupno 8 javnih poziva. Prije toga uopšte nije bilo javnih poziva. Ove godine, nastojaćemo da broj javnih poziva udvostručimo. Do sada smo već objavili jedanaest. Jedan od javnih poziva odnosi se na preradu na porodičnim gazdinstvima. Osnovni cilj ove mjere je da omogućimo poljoprivrednih gazdinstvima koja se bave primarnom poljoprivrednom prozivodnjom da krenu korak dalje – u preradu, a sve sa ciljem stvaranja veće dodatne vrijednosti na poljoprivrednim gazdinstvima. Ako jedno domaćinstvo proizvodi mlijeko zašto ne bi pokrenulo proizvodnju sira na primjer, i ostvarilo dodatnu vrijednost? Ukupan iznos sredstava je 400.000€, a interesovanje je veliko.

Zašto ste nedavno potpisivanje ugovora o zakupu zemljišta u državnom vlasništvu na lokaciji Kapino Polje okvalifikovali kao ”pobedu rada nad neradom”?

Zato što to jeste tako. Prvo, u Crnoj Gori ima mnogo poljoprivrednog zemljišta koje se ne obrađuje, tako da svaka parcela koja se preda u ruke nekom ko hoće da radi, da obrađuje zemlju, predstavlja pobjedu nad birokratama koji su svojim neradom sprečavali preduzetnike. I drugo, kako slavimo Praznik rada? Tako što tog dana ne radimo. E, upravo tog dana smo potpisali ugovor koji omogućava zakupcu da radi. Ta simbolika je važna, jer mnogo poljoprivrednika radi na Praznik rada, dok istovremeno mnogo drugih jedva čeka da ne radi.

Može li crnogorski poljoprivredni proizvođač profitirati od toga što je Crna Gora u svetu prepoznata kao turistička destinacija?

Da. Kao što sam već kazao, povezivanje poljoprivrede i turizma predstavlja jedan od imperativa. Prošle godine povezali smo dvije porodice, koje su bile na birou rada kao nezaposleni, a imaju obradivo zemljište, sa dva hotela za koje su ekskluzivno počeli da proizvode povrće po narudžbi. Gosti hotela mogli su ujutru da odu do njive i izaberu šta će da jedu za ručak ili večeru. Znate, nekada mali koraci naprave velike pomake.

Vidi li agrobiznis šansu u izvozu?

Naravno. Ne zaboravite da je vino trenutno broj jedan izvozni proizvod.

Ima li interesovanja investitora iz regiona, EU i sveta za ulaganja u crnogorsku poljoprivredu?

Ima! Sa zadovoljstvom mogu da konstatujem da se interesovanje povećava.

Crna Gora je i pomorska zemlja a do sada nije imala mnogo koristi od ribolova. Da li će se nešto promeniti u budućnosti?

Potrudićemo se. Cilj je da ojačamo ribarsku flotu. Na tome već radimo. Istovremeno, rješavamo niz pitanja od značaja za ribare: od alata koje koriste u ribarenju, preko projekata akva-kulture, do luke prvog iskrcaja i plasmana ribe. Prednost Crne Gore je što paralelno sa razvojem morskog ribarstva, može da razvija i slatkovodno ribarstvo na jezeru koje je drugo po veličini u Evropi i rijekama koje su nezagađene.

Može li Crna Gora koristiti pretpristupne fonde EU za podršku agrobiznisu?

Završen je proces skrininga i dobili smo mjerila za otvaranje poglavlja 11, 12 i 13. Sada radimo na ispunjavanju mjerila i moja su očekivanja da ćemo tokom 2015. godine započeti pregovore u dva od tri navedena poglavlja. Kada su u pitanju fondovi, već sada koristimo sredstva EU i Svjetske banke. Realizovali smo četiri javna poziva za tzv. MIDAS program. Pripremili smo dvogodišnji IPARD-like program, a od 2016. godine krećemo sa realizacijom IPARD programa. Do 2015. akcenat stavljamo na jačanje primarne poljoprivredne proizvodnje, a od 2016. godine akcenat je na podršci jačanju prerađivačkih kapaciteta. Obezbijedili smo i dodatna kreditna sredstva, tako da crnogorska poljoprivreda može da računa na oko 100 miliona eura za investicije do 2020. godine. Nadam se da će biti dovoljno projekata.

Vaše Ministarstvo puno radi na propisima vezanim za bezbednost hrane, šta se time želi postići?

Želimo da zaštitimo zdravlje građana Crne Gore. Znate kako narod kaže: bolje spriječiti, nego liječiti. Prve dane mog mandata obilježio je problem sa aflatoksinom. Nisam se libio da zabranim uvoz mlijeka, čak i proizvodnju mlijeka u Crnoj Gori, jer sam procijenio da je bilo ugroženo zdravlje ljudi. Tu nema kompromisa. Dodatno, ispunjavanje zahtjevnih standarda bezbjednosti hrane otvara tržište EU za crnogorske poljoprivrednike. A to je prilka za veću zaradu, koju sposobni poljoprivredni proizvođači ne smiju propustiti.

Koji je to najveći izazov kada je poljoprivreda u pitanju?

Posljednjih godina sve se više uviđa koliko je održiva poljoprivredna proizvodnja povezana sa pitanjima ishrane rastućeg broja stanovnika, borbe protiv siromaštva i investicijama, bez kojih nema daljeg razvoja poljoprivrede i razvoja ruralnih područja. Klimatske promjene, štetočine, velike oscilacije cijena poljoprivrednih proizvoda na domaćem i međunarodnom tržištu... značajno utiču na kvantitet i kvalitet poljoprivredne proizvodnje. Smatram da su makar tri velika izazova pred nama: edukacija poljoprivrednih proizvođača i javnosti, bolje upravljanje rizicima i jačanje standarda a time i sistema bezbjednosti hrane.



Intervju Die Welt am Sontag .pdf (1.49 mb)

Mrav i cvrčak

By at July 05, 2014 09:36
Filed Under:

 

Piše: Prof. dr Petar Ivanović

Da li sjećate priče o mravu i cvrčku? Mrav je cijelo ljeto vrijedno radio, gradio kuću i prikupljao hranu za zimu. Cvrčak je ismijavao mrava i predano uživao u čarima ljeta. Došla je zima. Pao je prvi snijeg. Mrav je uživao u plodovima svog rada, u toploj kući i dovoljno zaliha hrane. Cvrčak nije imao nikakvo sklonište, smrzavao se gladan. Pouka priče bila je: budite odgovorni! Razmišljajte o onome što dolazi! Radite vrijedno!

Svi u Crnoj Gori koji danas znaju sve o liberalizmu, slažu se u jednom: liberalizam ne valja, socijalna pravda je super! I zaista, na prvi pogled, izgleda super. Sve i kad bi htio, ko bi mogao da nadje manu principima jednakosti i solidarnosti? Šta ima loše u tome da jednako podijelimo ono što pojedinci stvore, zarade ili imaju?

Kada je katolički svještenik Luigi Taparelli D’Azeglio (1793-1862) skovao termin socijalna pravda, bio je zabrinut za probleme polarizacije klasa tokom industrijske revolucije, koja je, bez obzira na to da li podržavate socijalnu pravdu ili ne, označila prekretnicu u razvoju čovječanstva. Medjutim, pristalice socijalne pravde često izostavljaju Taparelijevo tumačenje uloge pojedinih djelova društva. “Svaki dio društva ima prava i obaveze koje treba da budu prepoznate i podržane. Svi djelovi društva treba da saradjuju racionalno, a ne da se medjusobno takmiče ili ulaze u konflikte”.

Zahvaljujući i blagodetima industrijske revolucije, priča s početka evoluirala je tokom vremena. Savremena verzija glasi: mrav je cijelo ljeto vrijedno radio, gradio kuću i prikupljao hranu za zimu. Cvrčak je ismijavao mrava i predano uživao u čarima ljeta. Došla je zima. Pao je prvi snijeg. Mrav je uživao u plodovima svog rada, u toploj kući i dovoljno zaliha hrane. Cvrčak se smrzavao gladan. Iznenada, dobio je ideju. Pozvao je medije i održao konferenciju za štampu. Kako to da mrav može da uživa u svom toplom domu, na hladnoći, a ja nemam ni dom? – upitao je promrzli cvrčak. Zar je pravedno da mravi imaju zalihe hrane za cijelu zimu, a ja nemam ni za jedan dan? Mediji su objavili fotografije cvrčka koji se smrzava i mrava koji uživa u toplom domu. Svi koji su vidjeli fotografije bili su zaprepašćeni razlikama u kvalitetu života mrava i cvrčka. Kako je to moguće, danas, u XXI vijeku? Kako je moguće da u našoj zemlji siroti cvrčak nema šta da jede?

Mapetovac Žabac Kermit pojavio se u emisijama posvećenim socijalnoj pravdi i napisao pjesmu “Nije lako biti zelen”. Nevladine organizacije pokrenule su nezadovoljne mase i organizovale protesnu šetnju ispred kuće mrava. Mladi su se utrkivali u organizovanju performansa. Nije im smetalo da ne rade, kako bi dali doprinos razvoju demokratije i podržali smrznutog cvrčka. Velečasni tumač Božje pravde klečao je na koljenima i pozivao sve da se pomole za zdravlje iznemoglog cvrčka. Lideri opozicionih partija počeli su da optužuju partije na vlasti da su krive za situaciju u kojoj se našao jadni cvrčak. Pitanje socijalne pravde podijelilo je vladajuću koaliciju. U znak protesta, Predsjednik Parlamenta je otišao na Island, kako bi se izložio hladnoći i uz poruke socijalne pravde, podržao hrabrog cvrčka. Parlamentarna komisija organizovala je specijalno saslušanje i zaključila da nije u redu da neko ima pune ambare hrane, makar i radio cijelo ljeto, a neko nema, makar i ne radio ništa, jer Ustav propisuje da smo društvo socijalne pravde. Socio-ekonomski savjet je na predlog tripartitnih komisija zaključio da treba harmonizovati zalihe hrane na način da svi imaju dovoljno da mogu normalno da žive i rade. Kasnije se, tokom prekucavanja ove odluke, izgubio dio teksta “i rade”.

Napokon, pritisnuta svim djelovima društva, Vlada je predložila, a Parlament usvojio, Zakon koji je obavezao mrava da polovinu svega što zaradi svojim radom da cvrčku. Dodatno, svaki mrav morao da je zaposli tokom ljeta najmanje jednog cvrčka. Za kaznu, vrijedni mrav je morao da plati porez na svu hranu koju je pojeo prije stupanja na snagu ovog zakona. Kako nije imao novac da plati porez, njegova kuća je konfiskovana. U nju se uselio cvrčak. Nevladine organizacije su slavile socijalnu pravdu. Mladi su klicali velikoj pobjedi demokratije. Mediji su se utrkivali ko će više puta pozvati cvrčka u talk-show. Političari su bili ponosni na usvojeni Zakon.

Svi su bili toliko ushićeni da su zaboravili na pouku priče. Pa, šta bi sa poukom? Ništa! Mrava više niko nije vidio. Nestao je u snijegu. Cvrčak je, nakon što je pojeo svu hranu koju je našao, napustio kuću. Kuća je sada napuštena i u nju su se uselili pauci koji terorišu nekada miran kraj. I, usput budi rečeno, nijedan cvrčak nije prihvatio da radi sa mravima.

Frederik Bastiat nije bio pristalica socijalne pravde, bio je pristalica liberalizma. Ali, u eseju Jednakost i bratstvo napisao je: “Ako socijalisti podrazumijevaju da u vanrednim okolnostima, u hitnim slučajevima, država treba da odvoji sa strane odredjene resurse, da pomogne odredjenoj grupi nesrećnih ljudi, da im pomogne da se prilagode okolnostima koje se mijenjaju, mi ćemo se, naravno, složiti. To se i sada radi. Ali, mi želimo da se to radi bolje. Postoji, medjutim, tačka na ovom putu koja se ne smije preći. To je tačka na kojoj bi organizovano dobročiniteljstvo učinilo više trajne štete, nego privremene koristi.”

Tapareli se zalagao za jednakost prilika. Današnje pristalice socijalne pravde zalažu se za jednakost rezultata. I upravo taj dio njihovog vjerovanje ugušiće pravdu, makar se on zvala i socijalna, jer da bi se nešto podijelilio mora se najprije stvoriti. A nikada nijesu stvarali oni koji samo predano uživaju u čarima ljeta, već oni koji su vrijedno radili.

 


Autorski tekst, Pobjeda.pdf (81.55 kb)